DRUŠTVENA KRONIKA

 Čitajući portale naiđem na članak : “10 stvari koje morate napraviti prije nego umrete”. Ostao sam poprilično skamenjen jer mi je s tog popisa ostalo učiniti ni manje ni više nego svih 9 stvari. Možda nisam avanturistički duh ili barem ne dovoljno, ali nisam shavatio poantu nekih stvari s popisa, zašto baš to. Krenimo od:

1. Napravite nešto zbog čega ćete završiti u policijskoj stanici,  mislim da bi ovo bilo dobro napraviti kad budemo neki starčeki ikad će nam bit svejedno, ali dok smo mladi učiniti tako nešto može Vam doslovce uništiti život jer je teško naći posao ako imate dosje iza sebe, možda jesam ziheraš, ali mislim da svakome posao treba

2.  Napijte se toliko da ispovraćate dušu, hahaha, nemoguće, zaista bi trebao popiti jako puno da se ispovraćam, skoro mi je nemoguće povraćati, eto ja to nemogu ostvariti, ali sam siguran da je jedna velika većina Vas već ovo isprobala

3. Dobijte otkaz ili neka Vas izbace s faksa/škole, ovo sigurno neće biti teško u Hrvatskoj i u našoj profesiji, mislim da ćemo otkaz dobiti više puta

4. Osramotite se pred svima, evo zaboravio sam na ovo, jednu stvar sam ipak ispunio, a kako se to dogodilo možda napišem u nekom od slijedećih postova

5. Otputujte negdje bez previše vremena, previše novca i bez plana, ovo je lako ostvarivo, mislim da ću ovo svakako ispuniti jer isto tako neće biti teško, jednostavno ostaviti sve i pobjeći negdje, daleko od posla i svih briga, gradske vreve

6. Skočite s mosta, moja velika želja, ali nikako da nađem odgovarajući most, možda jednog dana odlučim skočiti s nekog mosta ili litice i preporučio bi svakom da napravi isto

7. Ostanite budni cijelu noć, a onda i cijeli sljedeći dan, eto to sam učinio učeći Uvod u političku znanost, i to 4 noći i 4 dana i nakon toga odspavao još toliko i moja preporuka nemojte to nikada učititi, ja svakako više ne želim

8. Zaljubite se i dozvolite da Vam netko slomi srce, hm, možda malo teško, mislim da jednostavno ne želim dozvoliti nekome da mi slomi srce, ali možda se dogodi, tko bi to znao, mislim da su ovo brojni ljudi već iskusili na svojoj koži

9. Skinite se goli u javnosti, haha, dolazi u obzir samo ako se radi o noćnom kupanju, hehehhee….. tko voli nek izvoli…..

i za kraj najsmiješnije, ovo nisam još rekao, a niti planiram,

10.  Recite kako sve ovo nema smisla i odlučite provesti ostatak života u nekoj pećini, ne treba misliti da kad smo stari život staje, ne, život tek počinje, samo na jedan drugi način

(izvor:www.net.hr)

Odlučih napisati nešto sasvim jednostavno i brzo, a opet toliko ukusno. Recept. Za što? Američki čokoladni brownie. Otkrio sam taj recept na netu i od tada smo nerazdvojni. Nije nešto previše kompliciran, a opet je jednostavno čokoladno neodoljiv.

Ovako, sastojci koji su vam potrebni su slijedeći:

250 g maslaca

250 g čokolade (za kuhanje ili one s puno % kakaa)

50g brašna

80 g kakaa

4 žutanjka

4 bjelanjka

360 g šećera (najbolje veći dio smeđeg, ako imate)

50 g grubo isjeckanih oraha

Priprema je brza i gotovi ste sve skupa u nekih 45 minuta. Prvo na pari otopiti čokoladu i maslac zajedno (za one koji ne znaju, na pari znači, staviti u neku posudu vodu, zagrijati na štednjaku do vrenja i onda na nju staviti posudu u kojoj su čokolada i maslac, neka voda kipi sve dok se ne rastopi navedena masa). U posebnoj posudi izmiješati brašno, šećer, kakao i orahe. Kada se masa rastopila, mikserom ju umiješati u praškastu masu, sve jako dobro izraditi. U to dodati žutanjke jedan po jedan i svaki miješati oko 30 sekundi. To ostaviti po strani, dok u posebnoj posudi izmiksate bjelanjke (dodati malo soli u njih, lakše će se istući). Kada su bjelanjci gotovi dodati u prvu masu, žlicom ili nekom kuhačom, nipošto mikserom, i sve dobro izraditi.

Staviti u protvan (tepsiju ili kako god vi to zovete), ona bi trebala biti manja ne jako velika. Namastite ju i pobrašnite ili jednostavno stavite papir za pečenje.

Pećnicu zagrijte na nekih 200^◦C i pecite nekih 30-ak minuta, probajte nožem ako je pečeno, no nož ne smije biti potpuno suh jer to znači da vam se kolač posušio.

Vrlo jednostavan recept koji sam ja malo modificirao i to je to. Stvarno ukusno i svi su ludi za tim. Nadam se da ćete ga isprobati. U slast.

Moj prvi filmski pregled i recenzija. Odlučio sam se za poprilično stari film, ali bez obzira na godinu proizvodnje zaista me se dojmio. To je film Christiane F. – Wir Kinder Vom Bahnhof Zoo (Mi djeca s kolodvora Zoo).

Mi djeca s kolodvora Zoo. Vjerojatno je većina Vas pročitala tu knjigu jer je knjiga samo po sebi izuzetna i doista potresna, a ni ovaj film ne zaostaje mnogo. Snimam je davne 1981. godine u Berlinu pod okriljem „Constantin film“-a i produkcije „Solaris“. Sniman je u tadašnjem pomalo kaotičnom stanju Berlina, film kao prvo zaista zorno pokazuje underground scenu toga doba i što je bilo popularno u Berlinu tih godina. Film je snimam prema istoimenoj knjizi, a ona je nastala na tonskim zapisima koje su snimili Kai Hermanna i Horsta Reicka.

Okosnica cijele priče je mlada Christiane koja ima svega 13 godina, živi u Berlinu, dijete je razvedenih roditelja i živi s majkom te mlađom sestrom. Majka po cijele dane radi i ne obraća previše pažnje na svoje kćeri, okupirana je vlastitim novim ljubavnikom, a djecu stavlja u drugi plan. Mlada glumica Natja Brunkhorst genijalno je utjelovila lik Christiane, iznenadila me dobra gluma tako mladih ljudi i uvjerljivost njihovih izvedbi. Drugi glavni lik jest Christianin dečko Detlev, upoznaje ga u najpoznatijem disko klubu u to vrijeme, „Sound“-u, koji je ustvari bio rupčaga, njihov odnos je vrlo složen. Bazira se na dvije stvari, mladoj i nedefiniranoj ljubavi i na uzajamnoj potrebi za drogom. Treća okosnica filma jesu izazovi toga vremena, droga, seks i ljubav. Naime, mlada se Christiane nakon nesretnog doma i problema odlučila probati drogu samo da vidi kako je to, sve je počelo od nekih laganim tableta pa sve do heroina. Ima jedna rečenica u filmu koja ustvari otkriva zašto je krenula na heroin, rekla je „Detlev, ja samo želim znati kako se ti osjećaš“, možemo vidjeti ljubav mlade djevojke koja je otišla u krivom smjeru. Pojavljuju se tu i mnogi drugi likovi koji i nisu toliko bitni, bitno je mjesto samo sastanka i rada, kolodvor Zoo. Knjiga je i dobila svoj naziv jer su oni upravo većinu vremena provodili na kolodvoru, tamo obavljali poslove tj. prostituirali se, drogirali se tamo i sastajali. Opet imamo primjer ljubavi Christiane prema Detlevu kada ona odluči da će izaći na štajgu samo zato kako bi njemu nabavili drogu. No, opet on ju cijelo vrijeme od toga svega pokušava odgovoriti. Iako film prikazuje samo jednu scenu odvikavanja od droge, u knjizi ih je bilo puno više. Scena u kojoj je to prikazano zaista je brutalna i potresna i mislim da nekome tko pogleda samo taj dio ne bi palo na pamet uštrcati heroin nikad više a ni probati isti. Još dvije scena su u filmu krucijalne i važne. Jedna od njih je ljubavna, a druga prikazuje doživljaj smrti mlade osobe. U filmu je prikazana i najmlađa žrtva heroina u Berlinu, koja je umrla sa samo 13 godina i način na koji je to prikazano doista je intrigirajući i ostavlja vam pitanje u glavi, „Zašto?“. Ova druga ljubavna jest na kraju samog filma, a negdje na sredini knjige, kada ona zatekne Detleva u krevetu sa svojim stalnim „mecenom“, naravno bili su u seksualnom odnosu iako joj je on cijelo vrijeme obećavao da to nikada ne radi. Zašto je ova scena toliko bitna, prije svega jer pokazuje dvije stvari, što su mladi ljudi u Berlinu morali raditi za novac i druga kakav profil ljudi živi u istom gradu. Pitanje je policije u tom gradu jer se tijekom cijelom filma ne pojavljuje niti jedna policijska patrola niti jedna kontrola iako je većina muških i ženskih prostitutki bio maloljetan. Detlev je imao samo 16, a Christiane 14.

Da više ne duljim, za pretpostaviti je bilo da će film biti puno lošiji nego sama knjiga, no on to i nije. Prikazuje situaciju vrlo zorno iako ne cijelu knjigu već samo do polovice. Zanimljiv je detalj da se u filmu pojavljuje David Bowie, jedan od najvećih pjevača ikad. Eto, preporučujem svakome da pogleda film, ali prije toga da pročita knjigu. Meni je film zaista odličan, a prije svega me iznenadila gluma. Konačna ocjena filma jest 8/10.   

Ponukan zadnjim događajima i suspenzijama na HTV-u odlučio sam napisati mišljenje o ovoj temi, ali i o otvorenosti i pluralizmu Hrvata. Kao što znate ili možda ne znate, dvoje voditeljice na HTV-u suspendirane su zbog nepriličnog ponašanja, to su Ida Prester i Andrea Buča. Da vidimo znog čega su one suspendirane.

Ida Prester je izbačena iz emisije Život uživo zbog navodnog nemoralnog razgovora na internetskom portalu net.hr. Donosim mali dio tog razgovora.

ime: Je li preferiraš žilet ili puštaš šumicu?
Ida Prester: Brazilska nažalost, auch

darko: Što misliš o nošenju šahovnice na majici? Je li to zaostalo ili možda nacionalistički?
Ida Prester: Šahovnica je pravi modni hit, samo malo deblja hehe.. Ja ih nosim na tangama. Pogotovo u pms-u.

munja90: Ida je li pratiš nogomet i je li navijaš za koga?
Ida Prester: S obzirom da nisam manekenka, nemam ništa od tog, pa ne pratim

flyer: Ida kaj ti je glavna stvar u životu?
Ida Prester: Majko mila… koja metafizika.. pašteta od tune ujutro, musli navečer.

DUJE: Ida što misliš o samozadovoljavanju te da li prakticiraš?
Ida Prester: Što te to baš rajca? Imam par igračaka, ali mi ne trebaju u zadnje vrijeme.  (http://www.net.hr/film-glazba/page/2010/02/10/0583006.html)

Ostatak ovog razgovora možete pročitati na ovom linku gore. Izdvojio sam samo par pitanja i ne shvaćam zašto je suspendirana. Zar smo mi toliko konzervativna zajednica da netko nema pravo u jednom “lakšem” chatu govoriti otvoreno o seksu, navika, zezat se i nasmijat ljude u ovo doba recesije? Novinarska sloboda. Je li ona zaista ugrožena kada jedna novinarka zbog ovakve izjave može dobiti tj. zaraditi suspenziju. Ne shvaćam. Općenito, hrvati su poprilično konzervativni narod, hm? Možda i nisu. Mislim da su prvenstveno javno konzervativni, a tko zna što rade doma. I onda žena koja javno govori o tome što ju “rajca” ili da ide na brazilsku dobi suspenziju, zar nije to malo smiješno?

Baš sad sam malo čitao net.hr i naiđem još jednu suspenziju. Andrea Buča. Nije točno naveden razlog, samo je navedeno da je to zbog “nepriličnog ponašanja”. Još čudnije je i to što i glasnogovornik Danko Družijanić misli da je to smiješno.

Sviđa mi se naslov kod članka o Andrei. ( http://www.net.hr/film-glazba/page/2010/02/17/0691006.html). Katedrala duha. Ali opet s druge strane nije mi jasno koje su to vrijednosti koji oni cijene, neki novinare koji tamo rade su toliko pristrani u svome radu i još su tamo i pustit će korijene ispod te zgrade? Mislim da bi se dalo zaključiti da je njima više stalo do nekih svjetnovnih vrijednosti, nego do osnove novinarkse profesije. Nepristranosti.

Kako su u međusobnoj vezi intervju na internetskom portalu i voditeljski posao u jednoj emisiji? Jednostavno žena je iskrena i to je to, a svoj posao na HTv-u obavlja vrlo korektno i profesionalno. Ludo i otkačeno, kakva je ona ustvari.

I na kraju, što HTV dokazuje ovim istupima. Prvo, dokazuje da još nismo sazrijeli kao demokracija, još uvijek imamo neke stare tekovine. Drugo, daleko smo mi od Europe, možda smo blizu politički gledano, ali kulturno miljama daleko. Treće, još jednom dokazuju da imamo poprilično lošu javnu televiziju. Ako ste danas pratili inauguraciju predsjednika RH, Elizabeta Gojan, koju sam smatra boljom novinarkom, je više pažnje posvećivala na to tko je došao, čudila se Sanaderu, gledalo tko je kako obučen, nego što je posvetila recimo važnijim detaljima poput ovlasti, budućih planova itd.

Novinarska sloboda bi za mene trebala biti duboko ukorijenjena stvar koja je sama po sebi neupitna? No, je li to tako u Hrvatskoj? I nisam previše siguran.

Evo danas neću duljiti. Napravio sam izbor meni osobno 10 najljepših pjesama svih vremena. Nadam se komentarima i da čujem hoćete li išta mijenjati.

10. STING - DESERT ROSE

9. BLONDIE - CALL ME

8. GUNS N’ ROSES - SWEET CHILD OF MINE

7. BEYONCE - LISTEN

6. MARIAH CAREY -  HERO

5. ELVIS PRESLEY - ALWAYS ON MY MIND

4. FLARE - SREBRNI

Prve tri pjesme donosim zajedno s linkovima i tekstovima pjesama.

3. BONNIE RAITT - I CAN’T MAKE YOU LOVE ME

Turn down the lights



Turn down the bed

Turn down these voices inside my head

Lay down with me, tell me no lies

Just hold me close, don’t patronize

Don’t patronize me.

Cause I can’t make you love me if you don’t

You can’t make your heart feel something it won’t

Here in the dark, in these final hours

I will lay down my heart and I’ll feel the power

But you won’t, no you won’t

Cause I can’t make you love me if you don’t.

I’ll close my eyes, then I won’t see

The love you don’t feel when you’re holdin me

Mornin will come and I’ll do what’s right

Just give me till then to give up this fight

And I will give up this fight.

Cause I can’t make you love me if you don’t

You can’t make your heart feel something it won’t

Here in the dark, in these final hours

I will lay down my heart and I’ll feel the power

But you won’t, no you won’t

Cause I can’t make you love me if you don’t.

2. FLOR DE TIS - TODAS AS RUAS DO AMOR

Se sou tinta tu es tela
Se sou chuva es aguarela
Se sou sal es branca areia
Se sou mar es mare-cheia
Se sou ceu es nuvem nele
Se sou estrela es de encantar
Se sou noite es luz para ela
Se sou dia es o luar

Sou a voz do coração
Numa carta aberta ao mundo
Sou o espelho d’emoção
Do teu olhar
Profundo
Sou um todo
Num instante
Corpo dado
Em jeito amante
Sou o tempo que não passa
Quando a saudade
Me abraça

Beija o mar o vento e a lua
Sou um sol
Em neve nua em todas as ruas
Do amor
Serás meu e eu serei tua

Se sou tinta tu es tela
Se sou chuva És aguarela
Se sou sal És branca areia
Se sou mar es mare cheia
Se sou ceu es nuvem nele
Se sou estrela es de encantar
Se sou noite es luz para ela
Se sou dia es o luar

Beija o mar o vento e a lua
Sou um sol em neve nua
Em todas as ruas
Do amor
Serás meu e eu serei tua

1. JANIS JOPLIN - MAYBE

Maybe
Oh if I could pray and I try, dear,
You might come back home, home to me.

Maybe
Whoa, if I could ever hold your little hand
Oh you might understand.
Maybe, maybe, maybe, maybe, yeah.

Maybe, maybe, maybe, maybe, maybe dear
I guess I might have done something wrong,
Honey I’d be glad to admit it.
Oh, come on home to me!
Honey maybe, maybe, maybe, maybe yeah.

Well I know that it just doesn’t ever seem to matter, baby,
Oh honey, when I go out or what I’m trying to do,
Can’t you see I’m still left here
And I’m holding on in needing you.

Please, please, please, please,
Oh don’t you reconsider babe.
Now come on, I said come back,
Won’t you come back to me!

Maybe dear, oh maybe, maybe, maybe,
Let me help you show me how.
Honey, maybe, maybe, maybe, maybe,
Maybe, maybe, maybe, yeah,
Maybe, maybe, maybe, yeah.
Ooh!

Koji smjer na trećoj godini novinarstva odabrati?(survey software)

Prvo, ovdje gore je link na anketu, pa ako želite ispunite ju.

Koji smjer odabrati? To je zaista pitanje koje muči svakog studenta druge godine novinarstva. Kuda krenuti dalje? No pravo pitanje jest, da li je to uopće bitno? Može li nama netko garantirati da ćemo upravo to raditi u daljnjem životu? Hoće li nam itko gledati za što smo se mi specijalizirali? Mislim da je to zaista manje bitno, jedino zbog čega ovo pitanje može biti relevantno, bar prema mom mišljenju, jest hoćemo li mi zaista dobiti toliko znanja i sposobnosti usmjerenih ka određenom mediju da mi kada izađemo s treće godine i dođemo na razgovor za posao kažemo; “Da, ja znam raditi ono za što sam se prijavio.”

Probat ću u par kratkih crta nekako složiti svoje mišljenje o pojedinim smjerovima i istaknuti zašto se odlučiti za neki smjer i obrnuto. Krenut ću od smjera koji je meni najmanje zanimljiv pa do onog kojeg ću najvjerojatnije i odabrati.

Televizija. Iskreno, neznam zašto mi je ovaj smjer toliko nezanimljiv, ali jednostavno je. Prva zabluda u kojoj se nalazi većina ljudi koji su krenuli na novinarstvo uopće jest ta da oni žele završtiti fakultet kako bi vodili neku emisiju na televiziji. E pa dragi moji kolege za to Vam netreba fakulte. Televizija je medij današnjice, tu opće nemam dileme, mislim da je to medij koji će uvijek postojati jer mu jednostavno ne vidim alternativu, bar ne u neko dogledno vrijeme. Medij je to kod kojeg nema predaha, ako vas traže da radite vijesti na Božić u ponoć vi morate doći. Pozitivna strana TV-a je svakako visina zarade. Zarada na televiziji je zaista pristojna, a još ako ste autor ili urednik te emisije i još k tome i voditelj da se dosta zaraditi. Negativnost je to što nikad ne znate kada će vam emisiju o kojoj Vam ovisi egzistencija maknuti s programa jer je nezanimljiva publici. Televizija je medij koji pruža beskrajnu kreativnost i mogućnost animacija, pa ćete se vi koji se volite igrati animacijama sigurno naći ovdje. Općeniti zaključak o TV-u jest da pruža velike mogućnosti zarada, no kako veli jedna narodna poslovica, danas si tu, a sutra te nema.

Radio je medij kojem ću se najmanje posvetiti. Jednostavno ne prognoziram svijetlu daleku budnoućnost radiju, tako da se s njim ne želim niti zamarati. On postaje medij glazbe, a ne više medij informiranosti. Ne sviđa mi se kratkoća tih vijesti, ne sviđa mi se koncept većine naših radijskih postaja, nema zanimljivih i novih oblika emsiija, glazba je jedino na što sam uopće na radiju koncentriran i to strogo kad sam u autu. Možda ima ljudi kojima je radijo prvi medij, no meni i dalje nije jasno zašto?

Meni osobno najdraži od ovih medija jest tisak. Tisak je ono što svi ljudi prvo povežu s novinarima. To je smjer o kojem sam i razmišljao, no preferencije se mijenjaju. Jedna velika negativna strana tiska jest zarada. Početne plaće u tisku su ništa drugo nego smiješne. Imao sam priliku razgovarati s jednim novinarom lokalnog lista, njemu je prva plaća bila oko 2500kn (čovjek ima završenih 5 godina fakulteta), a za tu plaću mora raditi sve. Novinari u tiksu u potpunosti ovise o svojim urednicima, ako nam oni ne dozvole da pišemo o nećemu nećemo, ako nas nazovu u pola noći opet se moramo dići i ko psi trčati na mjesto događaja. Uglavnom, tisak ima svoje brojne pozitivne strane, no to svi ionako znaju. Zaključak, hm? Umjesto zaključka, citiram vam Oscara Wildea: “In America the President reigns for four years, and Journalism governs for ever and ever” Meni poprilično drag citat, no opet da li je to istina? Oscare odgovori nam.

Svakako najtraženiji smjer od svih jest PR. Ili ti ga na zdravom hrvatskom, odnost s javnošću. Danas je to posao koji osigurava kreativnost i smišljenost, a istovremeno i velike izazove. Srodno je novinarstvu, glavna je razlika u tome što je u PR-u ponekad potrebno lagati. Mjesto u odnosima s javnošću garantira veliku zaradu i više slobodnog vremena od svakog novinarskog posla. To je jedna karakteristika koja mi se posebno sviđa kod odnosa s javnošću, imamo svoje radno vrijeme i bok, a opet imamo popiično kreativan posao, barem ga ja tako gledam. Dakle smjer koji mi se čini najperspektivniji jest upravo ovaj.

Sada, svi vi moralisti, koji ćete misliti da sam ja obični materijalist i profiter, nisam. Ipak, novac je jedna važna stavka u našem životu. Baš sam na tu temu pisao završnu zadaćnicu. Novac nije najvažnije, ali je svakako pri samom vrhu priporiteta, pogotovo u današnje vrijeme, kada nam novac (nažalost) može priuštiti sve.

Nadam se da ćete ispuniti anketu i napisati pokoje mišljenje.

Kao što i svi mi znamo, pas je najbolji čovjekov prijatelj. Iskreno, mislim da ljudi i nisu potpuni bez kućnog ljubimca (ne kažem da su loši ljudi, ali jednostavno se bolje osjećate uz njega). Imao sam psa mješanca dok sam bio mali, nakon što ga je auto pregazio dugo nisam bio spreman za novog. No prije nešto više od godinu dana, bilo je vrijeme.

Došlo je jedno malo malo čudo. Imala je samo mjesec i pol i bila je ko mala lopta. Svidjela mi se na prvi pogled i rekao sam da želim nju da bude moj pas. Prva je domigoljila do mene. Ime je bilo problem, na kraju ipak nisam ja izabrao, no dobro, zove se DONA. Puno je to ljubavi, odricanja, jutarnjih buđenja, muke s hranjenjem, ali isplati se.

Ovako bi izgledao jedan naš dan. Buđenje oko 6h ujutro da se prebacim u drugu sobu gdje je bila ona, igra već od 7h, barem 15 puta dnevno brisanje poda jer nikako da se nauči gdje treba obavljati nuždu, pa onda opet igre, pa zajedničko spavanje po podne jer sam se od umora strovalil na kauč, a ona od dosade na pod. Hrana 4 puta na dan, svaki put namočit hranu u toplo mlijeko. Prvih par dana hranio sam je iz ruke jer drugačije nije htjela jesti. Ma ludnica. Ali na kraju dana sve se isplati, ma kad te samo pogleda s tim slatkim očima, sve zaboraviš.

Malo o povijesti pasmine. Ona je Bernski planinski pas. Za one informiranje (Bern), matična zemlja joj je Švicarska. Nastala je još davnih dana kao autohtoni pas švicarskih alpskih masiva. Spada u radnu skupinu psa, vuča saonica, traženje ljudi ispod lavina, pastirstvo. Izuzetno snažna i mišićava pasmina, visok od 64 do 70 cm (ženka od 58 do 66), no Donina visina je 67 cm (malo je krupnija). Težina je oko 40kg, Dona je vjerojatno nešto teža no teško je to odredit. Ona je tricolor, trobojna vrsta psa (jedna među rijetkim rasnim psima), najviše zauzima crna boja, smeđa na šapama i glavi, smeđe obrve, bijela njuška i bijeli ovratnik. Oči su tamne, smeđe ili crne, živahne i vesele. Dlaka gusta, potrebno tjedno češljanje.

Hm, narav. Prije svega izuzetno energična, potrebno je dosta energije i snage za svladavanje temperamenta. Drugo, pažljivost. Nevjerojatno je kako pazi na ljude, pogotovo male bebe. Baš dok smo bili u šetnji neka mala beba se zaletila na nju i obrgila joj vrat. Dona je samo mirno sjedila, dok ju je beba navlačila i mučila. Treće, privrženost. Apsolutno obiteljski pas, privržen cijeloj obitelji, no uvijek više povezan s jednom osobom unutar nje, mora znati tko joj je gazda, nevjerojatne maze. Četvrto, zaingranost. Vječna djeca, samo bi se igrali i igrali, nikad dosta.

Što vole? Hladnoću. Podnose i najljuču zimu, zakopavaju se u snijeg, jedu ga i luduju da je to za poludit. Snijeg. Zimske radosti. Ljude. duželjubivi i vole sve ljude. Hranu. Mogu pojesti neograničene količine stvari i vole sve od povrća do suhe hrane. Igru. Druge životinje. Vožnju automobilom.

Što ne vole? Vrućine. Nije da ju ne podnose, ali  u tom periodu ih treba dobro iščešljavat da podnesu sve to skupa lakše, s obzirom tri sloja dlaka koje imaju. Samoću. Doslovce cvile kad su sami. Nasilje nad njima, nije primjereno da ih tučete ili ste nasilni u bilo kojem drugom obliku.

Obavezno. Hrana dok je štene četiri puta, kasnije dva. Samo najkvalitetnija hrana dok je štene, kasnije može nešto jeftinija, no to morate kompenzirati na druge načine. Četkanje. Najmanje jednom tjedno, dvije do tri različite četke (jedna za podlau, jedna za dlak i treća za sjaj). Igra. Puno svakodnevne igre. Duge šetnje. Treba se šetati i više puta na dan ukoliko nema dovoljno veliko dvorište, a čak i ako ima veliko dvorište ko kod mene ipak se treba šetati barem četiri puta tjedno. I prije svega ljubav.

Možda Vam se ovo sve čini prekomplicirano. No jednom kad se uđe u rutinu poslova, možete se posvetiti drugim stvarima, poput više igre, maženja, češkanja i šetnji. Naravno, treba se dovoljno potruditi da ljepo odgojite psa, ali nije ni to lako. Pa eto svima vama koji želite kupiti psa, savjetujem da to učinite samo ako ste spremni za izazov. I na kraju, za materijaliste donosim neki okvir troškova.

CIJENA PSA = 2000KN (bez papira)(s papirima od 500-2000E)

HRANA = SUPERPREMIUM HRANA = oko 500kn 15kg (dovoljno za mjesec, ako se kombinira)

HRANA= riža (2 kg oko 40kuna), tjestenina (5kg oko 50kn), svakve poslastice

OGRLICA I POVODAC= imati ćete barem dva, dječji oko 100kn sve skupa, kasnije i do 300kn

ČETKE= evo u mojem slučaju, jedna 50kn, druga 70, treća 30

POSUDE ZA JELO= OKO 100KN

IZRADA BOKSA= podosta

VAŠ PAS = neprocjenivo

P.S. DONA ĆE ZA OKO GODINU DANA IMAT ŠTENCE, PA AKO JE NETKO ZAINTERESIRAN, SLOBODNO SE JAVITE…

Evo našao ovu sliku na facebook-u vec prije sto godina i bila mi je genijalna.

Trenutna situacija u svim medijima u svijetu i u RH nije blistava. Ljudi sve manje čitaju novine, sve manje kupuju novine, sve manje žele nepouzdane informacije kakve daju brojni tiskani mediji i sve manje su spremni izdvajati za ulaganja u tiskane medije. Pojavom novinskog žutila ugrozila su se sva ozbiljna novinska izdanja. U ovom seminaru fokusirao bih se na situaciju u Republici Hrvatskoj. Današnje stanje u hrvatskim tiskanim medijima je dovedeno u potpuno rasulo, postoje navodno ozbiljne hrvatske novine, ali ne možemo jasno vidjeti koje su to, barem ja ne mogu. Danas u Republici Hrvatskoj postoje više od 150 različitih novina, magazina ili besplatnih novinski izdanja. Na tržištu se može pronaći za svakoga ponešto. No, problem se javlja u tome kakve su informacije danas. Činjenica da su najprodavanije i najčitanije novine u RH žutilo i trač novine daje nam neku određenu sliku o ljudima koji žive na ovom području jer nas zanima samo ono što nije ozbiljno jer vjerojatno imamo dovoljno privatnih problema i ne želimo se njima baviti pa nam je lakše baviti se tuđim problemima i životima. Najčitanije i najprodavanije novine u RH danas su 24sata u vlasništvu Styria-e, imaju naknadu veću od 200 000 primjeraka, izdane su 2005. godine, a one su tipično žutilo koje javnost ne informira već obavještava o tuđim životima, senzacionalnim pričama i toplim ljudskim pričama. 24 sata bazirane su na željama čitatelja i potrebama tržišta nasuprot sadržaja koji je često nekvalitetan i neprovjeren, a katkada i izmišljen. Druge vrijedne tiskane novine su Večernji list, Jutarnji list te Vjesnik. Iako se prva dvojica profiliraju kao ozbiljne novine s provjerenim informacijama, nažalost to nije tako. Oni imaju formu polutabloida jer samo čitajući možemo vidjeti da nemaju obilježja ozbiljnih novina. Često se u njima nalaze pogreške, nepotpisani članci ili neprovjerene informacije što su neosporne greške. Naravno, takvu formu su uzele zbog konkurencije kako bi ostali u tržišnom natjecanju s  24 sata koji im je ovako i onaku preuzeo velim broj njihovih čitatelja, a prednost 24 sata pred ovim novinama jest to što su jeftinije i manjeg formata. Jedine ozbiljne novine s provjerenim informacijama jest Vjesnik, no on ima gotovo neznatnu nakladu. Današnje stanje u tiskanim medijima u Hrvatskoj je alarmantno jer se puno toga treba promijeniti i nadam se da uskoro hoće jer inače sve ovo neće izaći na dobro.

Budućnost tiskanih medija ovisi o mnogim čimbenika i vanjskim utjecajima. Prvo bi mogli raspravljati o ekološkom razlogu. Brojni svjetski stručnjaci predviđaju da će tradicionalne novine zamijeniti neka tehnička stvar kako više ne bi trebali sjeći šume za proizvodnju papira jer svi znamo koliko su nam šume bitne i mislim da se s takvim stavom donekle mogu složiti jer svi znamo da se dnevno u svijetu potroši ogromne kile i kile papira za proizvodnju novina dok se to može riješiti jednim tehničkim izumom. Novine će morati promijeniti pristup kupcu kako bi postale konkurentne drugim medijima. Morati će se ulagati puno novaca u vizualnu stranu novina kako bi postali zanimljivi potrošačima i kupcima i osmišljavati nove inovativne stvari kako bi novine ustvari opstale na tržištu. Tradicionalan tisak će voditi velike bitke s online izdanjima jer je ono prije svega jeftinije, dostupnije mladim ljudima i svim onima koji se znaju služiti internetom. No, nakon svih razloga za ili protiv koje ne bih navodio da ne odužim ovaj rad, mislim da je budućnost novina sigurna jer uvijek su postojali i postojat će oni ljudi koji žele čitati novine, koji više vole držati papir u rukama nego gledati ekran tako da je po mome mišljenju budućnost novina apsolutno neupitna. Iako, s druge strane si postavljam pitanje čemu?