Bok.

Nadam se da ovim postom opet neću izazvati gnjev ljudi koji čitaju moj blog. Ako Vam se ne čita, nemojte.

Opet će Vam se činiti da previše čitam net.hr, ali eto. Pronađoh jako zanimljivu informaciju, nešto lošiji tekst, koja me je navela da napišem post o ovoj svijetsko važnoj temi. Članak se zove “Slike užitka truju dušu”.

Naš dragi papa Benedikt XVI. izjavio je da danas postoje stvari koje onečišćuju zrak, ali i da postoje one stvari koje “truju” našu dušu, a to su slike užitka i nasilja koje danas postaju normalne. Čini mi se da je ova izjava ne samo netočna, nego i LICEMJERNA. Nasilje. Prvo Crkva se trudi da promovira ne nasilje i ljubav u cijelom svijetu. No, na kakav način. Na način koji nije ništa drugo nego nasilan, nameću svoje stavove i mišljenje, ne prihvaćaju različitosti, ne poštuju druge vjere, ne uvažavaju ljude drugih vjera, ne bore se za zdravlje ljudi itd. Stvarno nema smisla da pišem što više ne rade. I zar to nije nasilno? Meni se više ne sluša i ne čita o tome kako mi jedan osoba soli pamet. Uostalom tko bira papu? Biraju ga ljudi. Moš mislit. Biraju ga biskupi i ckvene glavešine, pa zašto onda ima pravo nametati što je dobro za nas, što nije. I od kuda bilo kome na ovom svijetu pravo da sudi ljudima i da drugim ljudima truje dušu predrasudama? Zvučim grozno, ali bijes koji osjećam kad mi netko govori kaj moram radit jer on tak nalaže, poludim. Izjavio je da su takve slike slobodaili da ih barem ljudi tako tumače, no tvrdi da te slike oduzimaju slobodu. Na koji način? Ne znam. Morali bi pitati moralistu br. 1. I na kraju što se tiče slika, ako ovakve slike ugrožavaju moju slobodu, moral i truju mi dušu neka i dalje to rade. (Nije definirao užitak)

Kršćanstvo. Je li to ljubav ili rat. Ljubav. To je nekako očitiji odgovor. No, imaju oni čudnu definciju ljubavi. Ne smiju se ženiti, niti imati normalne otvorene odnose, ali zašto ne bi imali skrivene. Pa tko to vidi. :). Mrzim licemjerje, nema gore stvari na svijetu od toga.  A Crkva je trenutno izuzetno licemjerna. Ne dozvoljava svojim svećenicima da se žene, oni nam prodaju priče o prodanim dušama i kako trebamo imati samo jednu ženu i niti slučajno ne pomisliti na sex prije braka. A oni svakodnevno upražnjavaju razne oblike seskualne zabave, do čak onih najgorih tako da iskorištavaju djecu. Nedavno je izbila afera u Irskoj o kojoj zicer već znate, ali toga je Crkva puna, samo pažljivo kriju sve detalje, a onda s vremena na vrijeme žrtvuju par “jagnjaca” da bi izgledali kao da se bore protiv najgorh zločina na svijetu i pokazali nam svoj “svijetli” primjer.

Još jedna licemjerje prisutno u Crkvi jest vezano uz nasilje. Borba protiv nasilja izražena je godinama, ali što se dogodilo prije nekoliko stoljeća. Križarski ratovi, lov na vještice i ubojstva na tisuće nevinih ljudi. Križarski ratovi će zauvijek ostati prljavi poduhvat Crkve da zaradi lovu i dobiju nove teritorije. Skoro sam zaboravio inkviziciju. Koliko su samo ljudi pobili. Koliko su “vještica” ulovili? Sve žene, djevojke, cure koje nisu bile pogodne za društvo ili nisu “dale” svećenicima bile su proklete vještice. Ma samo pogledajte Ivanu Orleansku pa će svima sve bit jasnije.

inkvizicija

lov na vještice

Licemjerju ovdje nije kraj. Još jedan primjer jest ne prihvaćanje bilo čijeg mišljenja osim svoga. Puno znanstvenika pokušalo je protumačiti Bibliju. No oni su prihvatili samo onu verziju koja je njima pogodna. Evo primjerice u knjigama Anđeo i Demoni te Davincijev kod govori se o Isusu koji je bio ČOVJEK i oni tvrde da je imao curu. Crkva je to teško osudila. Pa o čemu mi tu govorimo. Čovjek koji u svoje 33 godine nije imao curu, ne vjerujem. A uostalom nikada nećemo saznati što se uistinu dogodilo, no postoje realne i nerealne strane.

Još jedna licemjerna strana jest ne korištenje kondoma koje crkva promovira. Zalažu se za zdravlje i borbu protiv AIDS-a, a prvo sredstvo koje pomaže tu borbu odbijaju. Dva lica Crkve nisu dovoljno, imaju ih barem 10.

Da ne duljim, jednostavno danas više ne znam to sam. Katolik ili ne. U Crkvi nisam bio već stoljeće jer nemam potrebu, ako je Bog svugdje onda je uz mene dok ovo pišem pa neka mi sudi On, a ne neki obični smrtnik. Ne mislim se ispovijedati svećenicima jer sigurno sve soćne detalje prokomentiraju na javi. LOL. I još nešto, vjerujem u Boga i sebe, a Crkvu za sada ostavljam po strani.

Bilo je to davno, prije otprilike 19 godina, nastala je nova država na balkanu. Hrvatska. Tako ponosni. Tako veliki. Tako hrabri. Što je ostalo danas? Ništa. Prazna zemlja. Još malo će nas obojiti u plavu boju EU i staviti zvijezdicu na mjesto Zagreba i to je to.

Ljudi žele promjene. Stalno slušamo kako su nezadovoljni. Poticanje poljoprivrede nije dovoljno dobro, ljudi štajkaju, izlaze na ulicu i što rade? Studenti pokušavaju promijeniti način studiranja i konačno svratiti pažnju na sebe i što rade? Radnici polako gube dignitet i gube posao zbog smiješnih zabrana i što rade? Umirovljenici jedva preživljavaju i mirovine su mizerne i što rade? Već i ptice na grani znaju što rade. Glasaju za promjene. Na gore. Mislim da više pažnje koju ću posvetiti lokalnim izborima nije potrebna. Ljudi moji, kak’ smo glupi.

Prisluškivanje. Prisluškuj. Prisluškuj me. Prisluškujte me. Ima li u ovoj zemlji imalo privatnosti? Najnovija afera s T-HTom je nedopustiva. S kojim pravom netko nekoga prisluškuje! U svakoj drugoj zemlji, osim u našoj, ovakvo nešto bi bilo teško osuđeno i “letjele” bi glave. Što se događa u RH, svi šute, zataškavaju. Ne razumijem razloge osobe koja je prisluškivala, iako sumnjam da je naredba došla od samo jedne osobe. Moja savjest mi govori da nema opravdanih razloga, ali s druge strane smiješna je veličina ljudske znatiželje. Znatiželja je ljudska prvobitna osobina, iako ne priznavali to, sve nas ponekad zanima što se događa u životu ljudi koji nas okružuju. No, do koje granice? Pravo kaže, do granice prava drugge osobe. Sasvim sigurno osuđujem bilo koji način povrede privatnosti, a ovo što se dogodilo da ni ne spominjem,. Takvo što se moglo dogoditi samo zbog bolesne želje za samospoznajom koju ima pojedini ljudski um.

Misterizona zemlja. BIH. Svi nešto bježe iz nje, u nju, ostaju, idu, trče. Zašto, razlozi, prava? Tko zna. Sjećate se dr. Šimića? Iskreno, ni ja baš. Mediji su toliko napali na tog čovjeka ( s potpunim pravom), on pobjegao u BIH s njihovim državljanstvom i doviđenja. Još par natpisa u novinama i na portalima i zaboravilo se sve. On sad mirno živi u svojoj kučići dok je ovdje u RH ljudima uništio živote. Branimir Glavaš. Ima državljanstvo BIH, pobjegao i nitko mu ništa ne može. Možda i je nepravilno osuđen, ne znam. Bilo kako bilo, kažemo, bježiš ako imaš razloga. Gdje ima dima, ima i vatre. Prvo nas je bombardirao s glađu, štrajkom, a meni je to sve izgledalo i danas mi izgleda kao gluma. Ipak, on ostaje tamo gdje je, u BIH. Mediji će sve ovo preskočiti za par godina, dok se ne nađe neki drugi i pozdrav Branimiru Glavašu.

Država i financije. Ili bolje, vlada i financije. Ugledna financijska agencija Fitch Raitings daje nimalo optimistične izglede za prolazak kroz krizu, kažu da ćemo se trebati zadužiti još kod MMF-a i nisko smo na ljestvici boniteta. Bonitet se promjenio iz faze stabilnosti u faze negativnosti. Naša vlada kao da ne vidi sve što se događa? Oni slave izbornu pobjedu i slavit će je još 4 godine i ništa ne raditi. Zavaravam se, radit će. Ono kaj nam kažu ovi iz EU, davati ćemo hrpu love za poticaj demokracije u NATO, razvijati vojsku i otvarati nove trgovine, ali tko će u njima kupovati to se ne pitaju?

Postovi su mi lagano počeli biti predugački, pa ću ovdje stati. Ne želim nabrajati više problema. Kao da ih nemamo dovoljno.

Kad mi netko kaže, PROUD TO BE CROAT, trebam bolje razmisliti i još ne znam odgovor na to pitanje. Nakon svega, još i sramote na izborima, trenutno se baš i ne ponosim svojom državom. Ostaje mi samo ljepota naše zemlje, to nam je još jedini ponos, ali imam osjećaj da će uskoro i to prodati, ili možda pretvoriti u golf teren?

TO BE CONTINUED…

Polako nam se bliže lokalni izbori 2009. godine, pa sam mislio zašto ne dati neki osvrt na sve ovo. Prvenstveno bih rado rekao da to nisu lokalni izbori već lokalni cirkus. Stalno nas bombardiraju sa svih strana raznim porukama, i to kako samo glupim i pretendencioznim izrekama, a svi znamo da se iza svega toga krije želja za vlašću i moći, a ne dobrobiti naroda. Do neke granice to je i shvatljivo.

Želio bi se kratko osvrnuti na jedan tekst koji me je na kraju krajeva i potaknuo da napišem nešto o ovoj temi. Tekst se nalazi na net.hr pod nazivom Stranka razočaranih birača.

Svakako da ljudi imaju pravo biti razočarani, daleko od toga, i ja sam jedan od tih razočaranih. No, imaju li razloga “cendrati” ukoliko barem ne pokušaju promijeniti trenutnu sliku Hrvatske? Kako? Izađite na izbore i glasajte. To je prvi i osnovni način promjene. Imao sam prilike prije otprilike tjedan dana razgovarati s prijateljem i žali se on meni i žali, kuka, a ja ga pitam: “Čuj, jesi ti bio na zadnjim izborima”. Naravno, odgovor je bio ne. Nisu mi baš jasne takve osobe, moraš izaći na te izbore i glasati, prekrižiti listić, napisati psovke, samo izađi, inaće će se dogoditi ono što se i do sada događalo, listići će se pribrojiti određenim strankama, pod određenim znam da znate na koga mislim. Poražavajući su podaci GONG-a o postotku odaziva ljudi na izbore, na one predsjedničke 2005.god u drugom krugu izašlo je samo 40% stanovnika, na zadnje izbore izašlo je otprilike 60% birača, dok je na one 2003.godine izašlo samo 52% birača. Zaključak je da je postotak odaziva uvijek izuzetno nizak, što nije dobro, jer se meni osobno, a ni vama, ne bi trebalo sviđati da 40% ljudi odlučuje u moje ime.

Također, htio bi se osvrnuti na ovogodišnje kandidate za gradonačelnikaZagreba jer nekako mislim da je to sad ipak najrelevantnije pitanje i prije svega je to još uvijek centar Hrvatske. Možemo početi od nezavisnih lista. Odnosno, ajmo prvo vidjeti koliko mi to ljudi za kandidata gradonačelnika imamo. Osam ljudi se nalazi na listi, a od tih 8 samo jedna žena. Toliko o ženama u politici, uvijek ih fali, ali same su si krive jer znam iz osobnog iskustva da su dvije žene odbile kandidaturu za lokalne liste jer ih je bilo strah. Druga činjenica je da su 4/8 kandidata sa nezavisne liste i to je dobro i pozitivno. Rekao sam da ću početi s nezavisnim listama, imamo listu TATJANE HOLJEVAC, JOSIPA KREGARA, MIROSLAVA ROŽIĆA I STIPE TOJČIĆA. Tatjana Holjevac je uistinu žena sa bogatim iskustvo, ne želim vas gnjaviti s činjenicama koje možete pročitati, no rekao bih da je njezino obrazovanje u smjeru elektrotehnike pomalo neprimjereno za upravljanje gradom, ali njezino bogato upravljačko iskustvo to nadoknađuje. Da ne duljim, ostala tri nezavisna kandidata neću navoditi.

Dva možda najizglednija kandidata dolaze naravno iz dvije najutjecajnije starnke. HDZ-ov kandidat je Jasen Mesić. Možda uistinu on pokušava zbuniti glasače svojim prezimenom kao u onom filmu Ugledni gospodi. Tako nešto ne bi bilo ništa čudno jer samo Bog zna na koje sve načine se oni pokušavaju dokopati vlasti. Obrazovanje gdin. Mesića, po meni, je opet neprikladno za upravljanje gradom, naime on je po struci arheolog. Siguran sam da ima apsolutno najbolje obrazovanje na tom području jer je i studirao u Italiji i tamo magistrirao, bio je dugogodišnji suradnik u Ministarstvu kulture, no opet kažem to nisu znanja potrebna za upravljanje gradom, ali tko zna, da i osvoji izbore možda neće on ni upravljati. Što se tiče njegove parole, za grad bez “kumova”,  jednostavno jeftino osmišljeno i blesavo, umjesto da se pozabavi nečime što će prezentirati kao program, on se osvrće na druge kandidate. Jadno. SDP-ov kandidat je i trenutni gradonačelnik Milan Bandić. Svoj posao za sada, barem po meni radi uredno i dobro, znam da ima svojih grešaka, pa zar nemamo svi mi? Kolike greške su u Hrvatskoj napravljene u posljednjih 19godina pa su još uvijek istomišljenici na vlasti. Bandićeva naobrazba je na mjestu, završio je Fakultet političkih znanosti, što se na kraju krajeva i očekuje od političara. Čini se da na ovim izborima Bandić igra na sigurno i nenamtljivo, da li on to slijedi onu staru marketinšku, dobar proizvod ne treba posebnu reklamu? Ne znam. Slogan je u redu, građani znaju. Sve na mjestu, no da li smo mi željni promjena, vidjeti ćemo uskoro.

Da se vratim na nacionalnu razinu, kandidati za izbore su svakakvi, stavrno, smiješni, glupi, neobrazovani, pametni, javne osobe. Baš danas vozim se vlakom i pogledam malo postere, pa to je prestaršno. Sve vrvi tim izborima, otvoriš radio, svakih par sekundi, za grad bez kumova, za grad bez kumova, za grad bez kumova, za grad bez kumova. Prije otprilike tjedan dana, na potezu Šibice-Zaprešić na svakom stupu nalazio se plakat Ruže Katić, danas su svi potrgani. Pitajte se zašto gospođo? Ljudima to ide s oproštenjem na k…. Možda je i to razlog ne izlaska na izbore, ta napadnost, užas, sav se naježiš.

I sad još jedna administrativna stvar, da li smo mi građani RH dobro informirani o slijedećim izborima. NE. Mladi ljudi poput mene će se još nekako i snaći kad dobe cijeli bunt papira u ruke, a kako će oni stari. Jedva čekam tu nedelju da vidim kako će to sve završiti. TREBALO SE GRAĐANE BOJE INFORMIRATI, I TU PO MENI GONG NIJE DOBRO ODRADIO SVOJ POSAO.

I na kraju, citirati ću jednog od kandidata: “Postajem član HDZ-a zbog jednostavnog razloga - nezadovoljan sam sadašnjim stanjem u gradu kojeg volim. Siguran sam da moj Zagreb može bolje.’. I ja sam također siguran da može bolje, ali ne dao Bog s Vama. Sjećate se one parole IDEMO DALJE, a građani su otišli PRENISKO, a vi PREDALEKO. DOSTA JE TOGA.